01.03.2002.
SEMINAR ZA ČLANOVE VIJEĆA ZA ŠTAMPU
TALLIN, ESTONIJA
01. – 04. marta 2002. godine
Posjeta članova Vijeća za štampu glavnom gradu Estonije, Tallinnu, je realizirana nakon ljubaznog poziva Vijeća za štampu Estonije datom još 2000. godine tokom prvog seminara koji je održan na Bjelašnici u martu 2001. Domaćini Vijeća za štampu BiH bili su Vijeće za štampu Estonije i Ministarstvo vanjskih poslova Estonije. Realizacija posjete je bila od 1. do 4. marta 2002. godine.
Cilj posjete je bio upoznavanje sa organizacijom i načinom rada estonskih kolega, kao i pružanje pomoći u odgovoru na neke dileme koje je u svom dosadašnjem radu imalo Vijeće za štampu BiH. Dvije osnovne teme su raspravljane tokom ovog kratkog seminara:
a) izazovi i prednosti koncepta samoregulacije
b) analiza slučajeva i indentifikacija mogućih kršenja Kodeksa za štampu.
Učesnici:
Ispred Vijeća za štampu seminaru su prisustvovali članovi Vijeća, gospoda Zoran Baroš, Emir Habul, Dario Novalić, Jozo Pavković, Besim Spahić i Ferdinand Zovko, predstavnici Sekretarijata su bili g. Bojan Zec Filipović, direktor Sekretarijata i gđica Edisa Šikalo, službenica za žalbe, dok su kao gosti Vijeća za štampu prisustvovali i g. Branko Perić, član Stalne izborne komisije, i g. Dražen Simić, saradnik Vijeća i autor projekta “Etika u finansijskom novinarstvu” koji će se održati u Sarajevu 15. i 16. marta 2002.
Naš domaćin, Vijeće za štampu Estonije, je organizovalo detaljni dvodnevni program kojem su prisustvovali g. Toomas Matson, izvršni urednik dnevnog lista Postimees, gđa. Halliki Harro, profesor na Tartu Univerzitetu i g. Urmas Loit, predsjedavajući Vijeća za štampu Estonije.
Vijeće za štampu Estonije:
U cilju boljeg razumjevanja rada estonskog Vijeća za štampu g. Urmas Loit je prisutne upoznao sa njegovim osnivanjem i organizacijom. Prije deset godina unutar novinskih asocijacija je odlučeno da se u Estoniji oformi Vijeće za štampu koje će pratiti rad medija. Troškove rada su pokrivale novinske asocijacije, kao i predstavnici javnosti i emitera. Pet godina kasnije, asocijacije su došle do zaključka da je potrebno proširiti njihovo prisustvo kao i budžet stoga je 1997. osnovano Vijeće za štampu kao nevladina organizacija, NGO. Na osnovu statuta, Vijeće za štampu se sastojalo od predstavnika Novinarskih asocijacija, Emitera, Javne TV, Javnog Radia, Novinarske unije, Potrošačke unije, Medijskih edukatora, Mreže nevladnih organizacija i Vijeća za djecu. Sve ove asocijacije su učestvovale u radu na dva načina, prvi je finansiranje putem članarine, a drugi putem delegiranja predstavnika koji će sačinjavati Vijeće za štampu. Vijeće za štampu ima 14 članova koji djeluju nezavisno. Prema statutu broj članova nije stalan i maksimalno ih može biti 17, dok je broj organizacija fiksan. S obzirom na ovako organizirano Vijeće za štampu, problem se javio već na početku jer je bilo potrebno naći organizacije koje su spremne da plaćaju članarinu i odrede delegate koji su spremni da rade na pitanju medijske etike. Udruženje sudija je odbilo da uđe u članstvo Vijeća za štampu zbog mogućeg sukoba interesa. Cilj estonskog Vijeća za štampu je zaštita slobode štampe, kao i zaštita javnosti od neodgovorne štampe. S vremenom je Vijeće za štampu postalo jedini kritičar medija s obzirom da pravni propisi vezani za medije nisu dovoljno definisani. U svom radu Vijeće za štampu se susrelo sa brojnim problemima između kojih su izdvojene greške nastale pogrešnim predstavljanjem činjenica. Zatim, ključni problem se javljao prilikom odgovora, a i često su se susretali sa pristrasnim novinarima. Trenutno Vijeće za štampu Estonije prolazi kroz težak period jer glavni i odgovori urednici određenih štampanih medija u Estoniji pokušavaju diskredituju rad postojećeg Vijeća i njegovog predsjedavajućeg.
Nove informacije u pripremi metodologije:
Najbitniji dio posjete estonskom Vijeću za štampu je bilo veoma korisno i edukativno upoznavanje sa metodama tekstualne analize koju nam je predočila profesorica Harro. U smislu tehničkog aspekta ove metode, bitno je izdvojiti dvije stavke:
a) analiza glasova – glas koji se čuje i glas koji je skriven;
b) analiza javnog interesa – šta je zapravo javni interes i koje su moguće posljedice istog.
U smislu prirode slučajeva, primjećeno je da slučajevi koje razmatra Vijeće za štampu Estonije imaju mnogo sličnosti sa trenutnom bosanskohercegovačkom praksom i iskustvom. Te sličnosti se ogledaju u slijedećim primjerima:
– pristrasna informacija: kada novinar predstavi samo jednu stranu priče;
– optužba: u skladu sa Kodeksom, novinar je obavezan obezbijediti stav svih strana u sporu, ukoliko je to moguće, u istom izdanju;
– privatnost: pravo osobe da odluči koja informacija o njemu/njoj može biti javno predstavljena:
– izještavanje o kriminalu i slučajevima koji su predmetom suda: veoma često, osobe bivaju javno optužene iako sud nije donio konačnu presudu o krivici;
– krivo predstavljanje: prikrivanje činjenica;
– povjerljivost izvora: novinari moraju poštovati anonimnost izvora informacije, ali u isto vrijeme, to ne bi trebao predstavljati razlog za neprovjeravanje tačnosti informacije. Također, novinari trebaju biti veoma oprezni prilikom citiranja izjava jer one mogu često biti pogrešno protumačene.
Zaključci:
Kao prva samoregulatorna organizacija u BiH, formirana u vrijeme kada je veoma teško održati tržište za sve printane publikacije, Vijeće za štampu se nalazi u stalnoj potrebi za edukacijom. Upravo iz tog razloga, Vijeće za štampu je zahvalno za ovaj seminar koji je bio veoma dobro organizovan i fokusiran na stvarne potrebe jednog vijeća ove vrste. Članovi Vijeća za štampu se po prvi put u istoriji susreću sa ovom vrstom analize printanih medija, stoga im je potrebno stručno usavršavanje u što većoj mjeri. Vijeće za štampu Bosne i Hercegovine se trenutno nalazi u veoma teškom procesu uspostavljanja vlastitog autoriteta u BiH, stoga, edukativan i dobro organiziran seminar koji pruža nove vidike i saznanja za članove Vijeća za štampu i njegove saradnike predstavlja veoma dragocijeno iskustvo.