02.07.2015.
Rezolucija 2066 (2015)
Medijska odgovornost i etika u promjenjivom medijskom okruženju
Parlamentarna Skupština Vijeća Europe
1. Parlamentarna skupština podsjeća da je sloboda izražavanja u medijima neophodan preduslov za demokratsko društvo, te predstavlja nezaobilazan zahtjev za njegov napredak i za razvoj svakog pojedinca. Sloboda izražavanja je sveobuhvatno primjenjiva, a podliježe samo uslovima i ograničenjima predviđenim Europskom konvencijom o ljudskim pravima (ETS br. 5).
2. S obzirom da takva sloboda sa sobom nosi obaveze i odgovornosti, Skupština pozdravlja Deklaraciju o načelima ponašanja novinara, usvojenu od strane Međunarodne federacije novinara, kao i etičke kodekse usvojene od strane novinara i medija na državnom nivou u svim Zemljama članicama. Takvi kodeksi predstavljaju dobru volju za profesionalizmom od strane novinara i medija koji imaju razvijenu svijest o potrebi za kvalitetom, kako bi ispravljali svoje propuste i kako bi bili odgovorni prema javnosti.
3. Pozdravljajući praktične inicijative novinara i njihovih profesionalnih organizacija za podsticanje visokih etičkih standarda poput Inicijative etičkog novinarstva Međunarodne federacije novinara, usvojene na njihovom Svjetskom kongresu u Moskvi 2007. godine i podržane od strane Europske unije i Vijeća Europe, Skupština podsjeća na svoju Rezoluciju 1003 (1993.) o novinarskoj etici, te s brigom konstatuje da promjenjivo medijsko okruženje predstavlja izazov za novinarsku etiku, kao i da se svi novinari strogo ne pridržavaju etičkih kodeksa.
4. Skupština je uznemirena povećanjem rasističkog diskursa i govora mržnje u Europi, te podsjeća zemlje članice da mora postojati domaće zakonodavstvo protiv ratne propagande i zagovaranja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje, kako je propisano Članom 20. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih nacija, kao i protiv širenja ideja zasnovanih na rasnoj superiornosti ili mržnji i poticanja na rasnu diskriminaciju prema Članu 4. Međunarodne konvencije Ujedinjenih nacija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.
5. U mnogim dijelovima Europe, novinari rade u pravno nesigurnim i finansijski lošim uslovima, često i honorarno, te su stoga izloženi pritiscima na rad od strane trećih lica. Mnogi mediji se suočavaju sa finansijskim problemima zbog smanjenja čitanosti, publike ili gledalaca radi porasta internetskih medija i često manje profitabilnih poslovnih modela, što predstavlja izazov uredničkoj nezavisnosti takvih medija. Nadalje, novinare i medije sve više ugrožavaju organizovani kriminal, terorizam i oružani sukobi, što ugrožava sav njihov rad kao takav.
6. Pozivajući se na svoju Rezoluciju 1577 (2007.) “Prema dekriminalizaciji klevete”, Skupština podsjeća Zemlje članice da izjave ili tvrdnje u medijima, čak iako se dokažu neistinitim, ne bi trebale biti kažnjive, pod uslovom da su nastale bez znanja o njihovoj netačnosti, bez svjesne namjere da budu štetne te da je njihova istinitost provjerena sa dužnom pažnjom. Zemlje članice bi trebale da krenu naprijed sa dekriminalizacijom klevete.
7. Pozivajući se na svoju Rezoluciju 1878 (2009.) o finansiranju javnih servisa, Skupština reafirmiše činjenicu da javni servisi moraju biti važan javni izvor nepristrasnih informacija i raznolikih političkih mišljenja; oni moraju djelovati u skladu sa visokim uredničkim standardima objektivnosti, pravednosti i nezavisnosti od političkog i ekonomskog uplitanja. Stoga, Skupština pozdravlja i podržava Uredničke principe i Smjernice Evropske radiodifuzne unije, te poziva Zemlje članice da osiguraju njihovu potpunu implementaciju od strane svojih javnih servisa.
8. Pozivajući se na svoju Rezoluciju 1438 (2005.) o slobodi štampe i uslovima rada novinara u zonama sukoba, Skupština podsjeća Države članice da se novinari moraju smatrati civilima prema Članu 79 Protokola i Ženevske Konvencije iz 1949. godine, pod uslovom da ne poduzimaju bilo kakve radnje koje će dovesti u pitanje njihov status civila, te poziva sve medije da jasno ukažu javnosti koji izvještaji dolaze od strane ratnih dopisnika pri vojnim ili sigurnosnim snagama.
9. Pozivajući se na svoju Rezoluciju 2001 (2014.) o nasilju u medijima i kroz medije, Skupština pozdravlja samoregulacijske mehanizme emitera, filmske industrije i industrije video igara, koji štite maloljetne osobe od nasilja, kroz dobrovoljno ocjenjivanje svog medijskog sadržaja. Mediji su urednički dužni osigurati da nasilni medijski sadržaji ne dovode u pitanje dostojanstvo ljudskog bića ili ugroze fizički, psihički ili moralni razvoj djece i adolescenata.
10. S obzirom na eksponencijalni rast internetskih medija i rezultirajuće promjene u unutrašnjoj strukturi medija, Skupština vjeruje da bi mediji trebali biti primarni faktor u definiranju i poštivanju profesionalnih standarda svojih zaposlenih kao i onih koji doprinose njihovom medijskom sadržaju. U ovom pogledu, mediji bi trebali da uspostave korporativne etičke kodekse i ombudsmane za medije, kao i mehanizme za ulaganje žalbi ili drugih reakcija od strane čitatelja, slušalaca ili gledalaca, kako bi obezbjedili poštivanje tih kodeksa.
11. Skupština prepoznaje medijsku samoregulaciju kao sredstvo za smanjenje uticaja države i drugih sektora društva na medijske sadržaje. Nadalje, samoregulacijski mehanizmi mogu omogućiti vansudsko rješavanje sporova koji se tiču medijskog sadržaja. Međutim, Skupština podsjeća Zemlje članice da sva ograničenja slobode izražavanja i informisanja, nametnuta od strane javnih vlasti, moraju biti propisana zakonom, služiti u svrhu legitimnog cilja i biti potrebna u demokratskom društvu. Medijska samoregulacija mora biti dobrovoljnog i etičkog karaktera, a ne pravno obavezujuća.
12. Sistemi samoregulacije medija su se različito razvili među Zemljama članicama, ovisno o političkim, kulturološkim i pravnim tradicijama. U nekoliko zemalja postoje sistemi koregulacije, čime domaće zakonodavstvo postavlja pravni okvir za samoregulacijsku medijsku etiku. Tamo gdje takvi sistemi pružaju mogućnost nametanja novčanih ili drugih kazni, primjenjuje se Evropska konvencija o ljudskim pravima, koja se mora poštivati, a naročito njen Član 10.
13. Skupština stoga poziva medije, zaposlene u medijima i njihove organizacije da povećaju stepen dobrovoljnog pridržavanja svojih etičkih kodeksa i mehanizama za analizu kršenja tih kodeksa, s ciljem pružanja adekvatne naknade za one koji su pogođeni takvim povredama. Stoga, Skupština poziva Alijansu nezavisnih Vijeća za štampu Europe da pojača koordinaciju među svojim članovima, kako bi se podigli etički standardi širom Europe, olakšale žalbene procedure preko granica i podigla svijest među evropskim korisnicima medija.
14. Skupština poziva Europsku uniju na saradnju sa Vijećem Europe u promovisanju medijske samoregulacije, kroz, na primjer: proširivanje standarda Direktive audiovizualnih medijskih usluga van Europske unije, kao što je to bio slučaj s Europskom konvencijom o prekograničnoj televiziji (ETS br. 132), kao i kroz praktične zajedničke aktivnosti sa nacionalnim udruženjima medija i novinara.