10.10.2003.
KONFERENCIJA “ŠTAMPA I SAMOREGULACIJA –
SLOBODA MISLI I ODGOVORNOST RIJEČI”
Sarajevo, 10. oktobar 2003.
Vijeće za štampu Bosne i Hercegovine i Ured za odnose sa javnošću ambasade SAD u BiH, uz pomoć Vijeća Evrope, organizovali su konferenciju za urednike, novinare, izdvače, predstavnike novinarskih udruženja, zakonodavne i izvršne vlasti kao i članove Vijeća. Tema konferencije je bila samoregulacija i štampa, a održana je 10. oktobra 2003. u hotelu “Grand” u Sarajevu.
U svojim uvodnim govorima g.Clifford Bond, američki ambasador u BiH i dr. Sonja Moser-Starrach, specijalna predstavnica Generalnog sekretara Vijeća Evrope, istakli su važnost ove konferencije kao i izazove sa kojima se susreću štampani mediji u BiH, posebno ističući kako kvalitetno i odgovorno novinarstvo može doprinijeti procesu demokratizacije.
Ambasador Bond je istakao da je ova konferencija korak naprijed u procesu samoregulacije, naglasivši da bi jedna iskrena i otvorena debata u dugoročnom periodu pomogla poboljšanju profesionalnih standarda štampanih medija. Upozorio je na veliki broj istraživačkih članaka koji su, nažalost, često vođeni osobnim interesima. Također je istakao da bi štampani mediji trebali biti nezavisni i profesionalni.
Dr Moser-Starrach, specijalna predstavica Generalnog sekretara Vijeća Evrope, je u svom govoru rekla da svaka država u Evropi ima određeni broj pravila koja su usvojena od strane novinarskih udruženja. Isto to se očekuje i od BiH. Ona je naglasila da je vodeća uloga nezavinih medija da informira građane o najvažnijim pitanjima u zemlji. Pravo na slobodu izražavanja mora biti u skladu sa građanskim pravima i regulisano državnim zakonom.
Prvi dio konferencije bavio se pitanjima pravne regulacije štampanih medija i odgovornosti štampe prema javnosti. Govornici, advokat, g. Nikica Gržić, i sudinice, gđa Adisa Zahiragić i gđa Dinka Bešlagić-Čovrk, su pojasnili neka od ključnih pitanja vezanih za regulacija štampe. Gđa Zahiragić je istakla da pravna regulacija medija postoji u svim demokratskim zemljama, ali je u svakoj drugačije definirana. Prije nego su donešeni Zakon o slobodi pristupa informacijama i Zakon o zaštiti od klevete, regulisanje medija u BiH je provođeno na osnovu krivičnog zakona. Ova dva zakona bi trebala doprinijeti smanjenju tužbi protiv novinara. Prema njenim riječima, novinari trebaju poznavati i razumjeti ove zakone, kako bi se mogli pridržavati njihovih odredbi u svakodnevnom radu. Prema riječima uvodničara, novinari i urednici štampanih medija bi se, također, trebali pridržavati odredbi Kodeksa za štampu, jer je samoregulacija znatno produktivnija i “bezbolnija” od pravne regulacije. Naglašeno je da pravo na odgovor, korištenje pravednih sredstava za prikupljanje vijesti, dokumenata ili fotografija, kao i tačnost i fer izvještavanje predstavljaju osnovno pravo i dužnost svih novinara.
G. Mehmed Halilović, zamjenik ombudsmana za medije u FBiH, je istakao da samoregulacija predstavlja jedan od najboljih mehanizama pomoću kojeg se može vratiti ugled štampanim medijima. Prema njegovom mišljenju, novinarstvo u BiH je trenutno na raskršću. Jedan put vodi ka povratu ugleda u očima javnosti, dok drugi vodi prama njegovom vlastitom uništenju. Novinari se moraju pridržavati Kodeksa za štampu ukoliko žele da se proces samoregulacije uspije održati u ovoj državi. Nažalost, izgleda da mnogi novinari nisu upoznati sa postojećim Kodeksom, te se, samim tim, i ne pridržavaju njegovih odredbi.
U drugom dijelu konferencije, G. Brian Steffens, izvršni direktor Nacionalnog udruženja novinara u S.A.D. je govorio o ulozi štampe u demokratskim društvima, kao i o odgovornom, tačnom i pravednom izvještavanju. “Slobodna štampa postoji kako bi gajila, njegovala i širila slobodnu razmjenu informacija i ideja…”, rekao je g. Steffens. Napomenuo je da štampa, kako postaje sve uticajnija, često gubi pojam o svojoj ulozi i umjesto da piše za i o javnosti, okreće se vlasti i biznisu. Tada postoji rizik da štampa postane institucija koja štiti samo svoje vlastite interese, a ne interese javnosti. G. Steffens je istakao da najbitnije pitanje koje novinari trebaju postaviti sebi jeste “Koja je moja uloga?”. Prema njegovom mišljenju, “dobri novinari su odgovorni prema višem redu, odnosno prema ljudima, javnosti, građanima kojima služe. Dobri novinari slušaju glas javnosti i nastoje prihvatiti iskrenost, poštenje, tačnost i integritet. To je ono što čini dušu i karakter novinara… dobri novinari zastupaju muškarca i ženu na ulici, ne osobu u vladinom uredu ili moćnog biznismena…” Svoje izlaganje je zaključio rekavši da je posao novinara da, sa stanovišta javnosti, znaju ispričati priču o ekonomskom procvatu ili radu vlade. “Učinite da se glas običnih ljudi čuje. Oni nemaju službenike za komunikacije, pisce govora ili osoblje za odnose s javnošću. Vi obavljate tu ulogu umjesto njih. Obavljajte je, služite običnim ljudima….a ne onima na vlasti”, poručio je novinarima štampanih medija.
Profesor Claude-Jean Bertrand, profesor emeritus na Univerzitetu II u Parizu, Francuska, je u svom govoru elaborirao prednosti samoregulacije i sistema medijske odgovornosti. Također je govorio o praksi drugih vijeća za štampu širom svijeta. Prema njegovom mišljenju, prvi uslov za samoregulaciju je što manja kontrola države. Posao novinara nije samo da sluša javnost, već da bude odgovoran prema toj javnosti, a ne sudovima. Mediji uopšte moraju uvjeriti javnost da se brinu o njenim interesima. Iako različiti, nevladini načini da se podstiču mediji i novinari da poštuju etička pravila koja je utvrdila profesija, imaju zajednički cilj a to je unapređenje medija. Posebno je istakao kako je potrebno da novinari konstantno ocjenjuju svoj rad, ali da, isto tako, monitoring, obrazovanje i feedback javosti igraju važnu ulogu u uspješnim sistemima medijske odgovornosti.
Cilj trećeg dijela konferencije je bio da se BH urednici i novinari okupe kako bi diskutovali o svojim iskustvima s sudovima kao i tome kako bi im samoregulacija mogla pomoći da prevaziđu neke zajedničke probleme s kojima se svako od njih susreće svakodnevo u svom radu.
Gosti govornici u ovom dijelu su bili: gđa Vildana Selimbegović, urednica magazina “BH Dani”, g. Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik magazina “Slobodna Bosna”, gđa Senka Kurtović, glavna i odgovorna urednica lista “Oslobođenje”, g. Sejo Omeragić, glavni i odgovorni urednik magazina “Ljiljan” i gđa Renata Radić, novinarka “Dnevnog lista”.
Nakon žučne diskusije doneseni su finalni zaključci.
ZAKLJUČCI: G. Claude-Jean Bertrand je bio prilično oštar u svojim zaključnim ocjenama. Njegova prva primjedba je da bi štampani mediji trebali više brinuti i pisati u interesu svoga malobrojnog čitateljstva, koje sve više gubi vjeru u novinarsku profesiju. Druga njegova primjedba na novinarstvo štampanih medija jeste da podsjeća na ono iz 19. vijeka zato jer je lično, partizansko i izpolitizirano. Na kraju je zaključio da su štampani mediji arhaični i neproduktivni, te ih, samim tim, javnost i ne čita.
G. Steffens je rekao da je veoma važno razgovarati i imati viziju, i pokušati vidjeti šta je ostalo od dobrog novinarstva u BiH. Istakao je da i pored velikih pritisaka, BH štampa treba da ide naprijed i umjesto da rasipa vrijeme i energiju na međusobno rivalstvo bilo bi mnogo produktivnije za štampu da nauči da artikuliše svoju ljutnju i da se pokuša izdignuti iznad nje i okrene se ka tačnom i izbalansiranom izvještavanju.
Profesor Robert Pinker, međunarodni predsjedavajući Vijeća za štampu, izjavio je da kao međunarodni predsjedavajući Vijeća, unatoč brojnih problema, nije razočaran situacijom u štampi. Kako kaže i pored svega nijedan urednik nije izjavio da samoregulaciju i Kodeks za štampu treba odbaciti. “Poznato nam je svima da samoregulacija i odgovornost medija ne može funkcionisati u jednoj atmosferi međusobnog optuživanja među urednicima. Urednici mogu promjeniti stvari i mogu dati primjer jednog civilizivanog ponašanja. To mogu uraditi prvo iščitavanjem Kodeksa za štampu i, drugo, pristajanjem da rade u okviru njegovih odredbi. Na kraju krajeva, to je njihov Kodeks. Ako učine to, postoje manje šanse da se nađu na sudu osuđeni za klevetu.Profesor Pinker je predložio da se svi opet sastanu i diskutuju uredničko uvažavanje i predanost Vijeću i Kodeksu za štampu. Još jednom je pozvao urednike da razgovaraju o različitim opcijama i na kraju odluče u potpunosti podržati samoregulaciju.