Koristeći se ovlaštenjima datim Visokom predstavniku članom V Aneksa 10 (Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI 2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora da bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) i “druge mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatirajući da je od osnivanja Vijeće za implementaciju mira konstantno naglašavalo da je sloboda izražavanja ključni korak u razvoju demokratskih institucija, kao i da ona predstavlja kamen temeljac demokracije;
Pozivajući se na činjenicu da je Vijeće za implementaciju mira u svojoj Deklaraciji, koju je donijelo u Madridu u decembru 1998. god., naglasilo potrebu za koordinacijom u stvaranju neophodnog pravnog okvira koji bi omogućio novinarima da profesionalno i samostalno rade u sigurnom okruženju, čime bi se nastavila nastojanja Visokog predstavnika i Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi usmjerena na zaštitu i unaprijeđivanje slobode medija;
Uzimajući u obzir da je u skladu sa zahtjevima Vijeća za implementaciju mira kao i zbog neuspjeha državnih i entitetskih organa vlasti da usvoje odgovarajuće zakone o zaštiti slobode izražavanja i slobode kretanja novinara, Visoki predstavnik donio Odluku o slobodi informiranja i ukidanju krivične kazne za klevetu i uvredu (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 14/99);
Nadalje uzimajući u obzir da je pomenuta Odluka ukinula zatvorsku kaznu za klevetu i uvredu u entitetskim krivičnim zakonima, te da je nalagala da oba entiteta usvoje potrebne zakone koji bi uspostavili procesne mogućnosti u građanskom postupku za klevetu i uvredu u skladu sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da ukinu odgovarajuće odredbe krivičnog zakona u oba entiteta nakon usvajanja zakona kao dijela građanskog prava ;
Konstatirajući da je Vijeće za implementaciju mira u Aneksu svoje Deklaracije iz maja 2000. god. zahtijevalo od organa vlasti Bosne i Hercegovine da odmah pokrenu usvajanje zakona koji će obezbijediti javnosti pravo na pristup informacijama kao i na pružanje informacija, odnosno Zakona o slobodi pristupa informacijama i Zakona o zaštiti od klevete;
Pozivajući se nadalje na činjenicu da je nakon pomenute Odluke, radna grupa sastavljena od domaćih i međunarodnih stručnjaka, pod zajedničkim vodstvom Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi i Ureda Visokog predstavnika, pripremila nacrte zakona o zaštiti od klevete za oba entiteta;
Pozivajući se na činjenicu da je Narodna skupština Republike Srpske u julu 2001. god. razmatrala i usvojila zakon prema pripremljenom nacrtu (Službeni glasnik Republike Srpske 37/01), ali da zakon nije usvojen u Federaciji unatoč činjenici da je zakon već bio u obliku prijedloga u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine;
Konstatirajući da su se Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Ombudsman Federacije Bosne i Hercegovine, Ured Visokog predstavnika i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi nekoliko puta sastali tokom zadnjih deset (10) mjeseci da bi raspravili ponovno pokretanje procesa usvajanja nacrta zakona, nakon čega je Vlada usvojila pomenuti nacrt;
Nadalje konstatirajući da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije usvojio zakon u verziji koju je Vlada usvojila i dostavila Parlamentu;
Pozivajući se na činjenicu da su gore pomenuti Ombudsman i Koordinacija novinarskih udruženja Bosne i Hercegovine javno pozvali na usvajanje nacrta zakona u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir neprihvatljivu razliku u pravnom sistemu dva entiteta vezano za krivičnu odgovornost za klevetu, te kao posljedicu toga diskriminaciju nad građanima Federacije Bosne i Hercegovine;
Imajući u vidu skorašnje mjere koje su entiteti preduzimali u cilju uspostavljanja jednakosti kroz ustavne promjene, te konstatirajući da je neprihvatljivo da građani Federacije Bosne i Hercegovine budu u nepovoljnom položaju u odnosu na građane Republike Srpske;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu sve prethodno pomenute činjenice, Visoki predstavnik donosi slijedeću:
ODLUKU
Kojom se proglašava Zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovim se proglašava Zakon o zaštiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine u tekstu koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke. Ovaj Zakon stupa na snagu u skladu sa članom 17. istog zakona, ali na privremenoj osnovi dok Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji isti zakon u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i bez postavljanja bilo kakvih uslova. Ova Odluka odmah stupa na snagu i bit će odmah objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 1. novembar 2002. god.
Visoki predstavnik Paddy Ashdown