Metodologija za medijski angažman nevladinih organizacija u BiH

111

U današnjem svijetu mediji igraju ključnu ulogu u oblikovanju društvene stvarnosti. Oni nisu samo kanali komunikacije, već predstavljaju okruženje u kojem se odvija društvena stvarnost, odnosno prostor gdje se kreiraju društvene norme i vrijednosti. Drugim riječima, mediji kreiraju kontekst i ram kroz koji ljudi posmatraju, percipiraju i interpretiraju stvarnost. Kroz izbor tema, način izvještavanja i interpretaciju događaja, mediji oblikuju društvene norme, vrijednosti i percepcije. Na taj način, oni stvaraju prostor u kojem se društvena stvarnost ne samo reflektuje, već i aktivno konstruiše.

Za organizacije civilnog društva (OCD) je od suštinskog značaja ne samo da razumiju ulogu i značaj medija nego i da su sposobni da proaktivno funkcionišu u savremenom medijatizovanom društvu. Prije svega, predstavnici nevladinih organizacija trebaju naučiti kako da prepoznaju vjerodostojne izvore informacija, da razlikuju kvalitetan od nekvalitetnog medijskog sadržaja, te da znaju kako da profesionalno i odgovorno reaguju u situacijama kada uoče novinarski/medijski neprofesionalizam. U tom smislu OCD-ovi mogu pomoći novinarima da prepoznaju i poprave svoje greške. To unapređuje kvalitet novinskih izvještaja, posebno o temama koje su važne za OCD-ove. Osim toga važno je da nevladine organizacije koriste medije i savremene medijske tehnologije za unapređenje svojih aktivnosti i efikasniju realizaciju svojih ciljeva i interesa. To podrazumijeva strateško povezivanje s medijskim kućama, jer je to način da obezbijede veću vidljivost u javnom prostoru i promovišu svoje aktiviste kao stručnjake i relevantne izvore informacija iz oblasti koje su u fokusu rada nevladinih organizacija. Promocijom svojih stručnjaka nevladine organizacije mogu uticati na pozitivnu javnu percepciju kao i podizanje svijesti o značaju tema koje su u fokusu njihovog rada i konačno na aktivnije učešće šire društvene zajednice. Osim toga aktivnijim povezivanjem sa medijima nevladine organizacije mogu na indirektan način uticati na uređivačku politiku medijskih kuća kako bi teme uopšte završile na dnevnom redu, ali i kako bi se o njima izvještavalo na profesionalan i sveobuhvatan način.

U tom smislu, cijenimo da je potrebno razviti metodologiju koja će biti od koristi organizacijama civilnog društva u Bosni i Hercegovini (BiH) da se efikasnije snalaze u savremenom medijskom okruženju. Metodologija koju predlažemo zasniva se na dva ključna stuba. U pitanju su reaktivni i proaktivni stub.

Reaktivni pristup ima za cilj da obuči tj. osposobi predstavnike OCD a) da prepoznaju negativne pojave u izvještavanju štampanih i online medija u BiH i b) da reaguju u skladu s Kodeksom za štampu i online medije Bosne i Hercegovine. To podrazumijeva identifikaciju i adresiranje uočenih nepravilnosti i kršenja Kodeksa kako bi se one otklonile.

Proaktivni pristup naglašava važnost razumijevanja savremenih masovnih medija i medijskih tehnologija. Osnovni ciljevi ovog pristupa uključuju efikasnu upotrebu medijskih tehnologija i društvenih mreža te uspostavljanje dugoročnih odnosa s medijskim kućama. Na taj način nevladine organizacije pozicioniraju se kao ključni izvori informacija i pouzdani komentatori društvenih pitanja relevantnih za njihove aktivnosti. Aktivisti OCD-ova također imaju ulogu oblikovanja javnog mnjenja i unapređenja kvaliteta novinarstva u područjima koja su od interesa.

Specifično, ova metodologija je dizajnirana da pomogne organizacijama civilnog društva iz Bosne i Hercegovine, ali i šire, da:

• Razumiju medijsku stvarnost i steknu osnovna znanja i kompetencije iz oblasti medijske pismenosti.
• Prepoznaju vjerodostojne izvore informacija.
• Analiziraju medijske sadržaje i identifikuju negativne sadržaje.
• Aktivno prijavljuju kršenja Kodeksa za štampu i online medije BiH, posebno u okviru tema koje su u fokusu nevladinih organizacija.
• Grade kvalitetne odnose sa etabliranim medijskim kućama.
• Strateški se angažuju sa digitalnim platformama i društvenim mrežama.

U narednim poglavljima ćemo predstaviti kombinaciju proaktivnih i reaktivnih metoda kako bi se OCD-ovima pomoglo da se efikasno snalaze u savremenom medijskom okruženju.

Razumijevanje medijskog okruženja

Tokom posljednjih dvadeset godina, medijski sistem je prošao kroz značajnu transformaciju. Uspon digitalnih medija i društvenih mreža izmjenio je način na koji mediji funkcionišu. Tradicionalni masovni mediji, prije svega štampa, postepeno je izgubila svoju dominantnu poziciju u odnosu prema fleksibilnijim i bržim platformama kao što su društvene mreže i digitalni onlajn portali.

Bilo kako bilo, snažna ekspanzija medija je dovela do toga da su mediji postali sastavni dio svakodnevnog života. Gotovo svi društveni podsistemi uviđajući značaj medija počinju da se prilagođavaju novonastalim okolnostima odnosno počinju da usvajaju tzv medijsku logiku. U tom kontekstu kako za sve društvene aktere tako i za organizacije civilnog društva je od egistencijalnog značaja da razumiju kako da pristupe medijima, na koji način da analiziraju medijske sadržaje te kako kreirati i kojim kanalima iskomunicirati poruke i sadržaje koji su im važni. Zapravo ove vještine (pristup, analiza i kreiranje) čine suštinu medijske pismenosti (Tajić, 2013; Vajzović et al, 2021). U suštini  medijska pismenost doprinosi razvoju informisanih, pismenih i odgovornih građana koji omogućavaju razvoj demokratskog društva. S obzirom da su principi medijske pismenosti od suštinskog značaja za funkcionisanje modernog (demokratskog) društva, može se reći  da bez osnovnih kompetencija medijske pismenosti gotovo je nemoguće biti funkcionalno pismen u današnjem svijetu. Za odgovorne organizacije civilnog društva, razumijevanje osnova medijske pismenosti u savremenom društvu je ključno za njihov efikasan rad.

Ovdje je važno istaći da su nevladine organizacije od početka bile glavni motor razvoja medijske pismenosti u Bosni i Hercegovini (Hodžić et al. 2018). Više od jedne decenije, organizacije civilnog društva zajedno sa nekim javnim institucijama, ekspertima i univerzitetskim profesorima organizuju seminare, istraživanja i konsultacije koje su usmjerene na razvoj medijske pismenosti u BiH. Početni entuzijazam i trud organizacija civilnog društva, prije svega onih koji se bave medijima, pomogli su da se ovaj koncept teorijski definiše, a da se tema medijske pismenosti postavi na dnevni red stručne pa i šire društvene zajednie. To je između ostalog dovelo do kreiranja Deklaracije o značaju medijske i informacione pismenosti u BiH i formiranja Neformalne mreže za promociju medijske pismenosti (Turčilo & Vučetić, 2022), u organizaciji Regulatorne agencije za komunikacije BiH, raznih OCD, predstavnika akademske zajednice i drugih pojedinaca. Pored toga, portal medijskapismenost.ba svakodnevno objavljuje sadržaje koji se na različite načine tiču medijske pismenosti, kao i rezultate istraživanja i informacije o medijskoj pismenosti. Konačno prije par godina u BiH je počelo obilježavanje Dana medijske pismenosti u čiju realizaciju je uključen veliki broj organizacija, institucija i pojedince iz čitave BIH.

Uprkos brojnim projektima iz oblasti medijske pismenosti koje podržavaju različite fondacije i donatori, kao i međunarodne organizacije (Savijet Evrope i UNESCO), ovi napori OCD često ne dopiru do zvaničnih donosilaca odluka (Celot, 2022). Iako postoji deklarativna politička podrška za ove aktivnosti, još uvijek nema jasno definisane strategije razvoja medijske pismenosti u BiH (Vučetić, 2020). Shodno tome, nivo medijske pismenosti u Bosni i Hercegovini se često nalazi među najnižima u Evropi.

Takođe važno je istaći da u okviru nevladinog sektora i pored brojnih aktivnost i projekata i dalje postoji potencijal za dalji razvoj i unapređenje kompetencija koje se tiču medijske pismenosti. Istraživanje koje su BH novinari sproveli 2021. godine pokazuje da se nevladine organizacije, iako nastoje promovisati medijsku pismenost i obrazovati građane o prepoznavanju manipulacije informacijama, političke cenzure i lažnih vijesti, ipak suočavaju s ograničenjima u znanju i sopstvenim kapacitetima (Vukojević, 2021). 

Prepoznavanje kredibilnih izvora informacija

S obzirom da se medijski svijet iz dana u dan razvija i postavlja različite izazove važno je omogućiti aktivistima nevladinog sektora kontinuiranu edukaciju na ovom polju.  Prvi korak za svakog korisnika medija, uključujući aktiviste organizacije civilnog društva, je prepoznavanje vjerodostojnih izvora informacija. Ovo se postavlja kao vrlo važno pitanje pogotovo u eri ekspanzije vještačke inteligencije (AI) i različitih alata koji omogućuju generisanje AI sadražaja. U tom smislu poznavanje kredibilnih medija odnosno kredibilnih izvora informacija je važna pretpostavka kvalitetnog informisanja i donošenja odluka. U suštini kredibilni mediji se prepoznaju po svojoj pouzdanosti, tačnosti i pridržavanju novinarskih standarda.

• Pouzdanost medija se mjeri nivoom vjerodostojnosti i nepristranosti informacija koje objavljuju, što direktno doprinosi većem nivou povjerenja javnosti. Ovakvi mediji omogućavaju donošenje kvalitetnih informisanih odluka. Na primjer, The New York Times je tokom svoje istorije izgradio reputaciju pouzdanog medija jer se između ostalog njihov rad zasniva na rigorznim procesima provjere činjenica i uredničkim standardima. Tokom važnih događaja poput izbora ili prirodnih katastrofa, njihovi novinari pružaju kontinuirane, ažurirane i provjerene informacije, na koje se javnost može osloniti. Osim toga njihova politika ispravljanja eventualnih grešaka je transparentna, što dodatno povećava njihovu pouzdanost.
• Tačnost je od suštinskog značaja jer podrazumijeva objavljivanje provjerenih, ali i provjerljivih činjenica koje su podržane dokazima. Ovim se osigurava integritet informacija i povjerenje javnosti u novinarstvo, ključno za transparentno informisanje i formiranje javnog mnjenja. Plasiranjem tačnih odnosno provjerenih i provjerljivih sadržaja se, između ostalog doprinosi suzbijanju širenje dezinformacija. Konzumirajući provjerene i provjerljive informacije javnost raspolaže sa dovoljnim brojem dokaza na osnovu kojih može provjeriti validnost informacija. Na primjer, Al Jazeera je poznata po svojoj tačnosti u izvještavanju, osiguravajući da su vijesti podržane dokazima i potvrđene iz više izvora. Tokom izvještavanja o regionalnim sukobima ili političkim dešavanjima, novinari Al Jazeere pružaju detaljne analize i izvještaje iz prve ruke, osiguravajući da su informacije koje se dijele tačne i zasnovane na dokazima.
• Pridržavanje novinarskih standarda, uključujući pravičnost, transparentnost i odgovornost, osigurava uravnoteženo i vjerodostojno izvještavanje, čime se čuva integritet novinarstva. Na primjer, Reuters je globalno prepoznat po visokim novinarskim standardima. Ova novinska agencija ima reputaciju nepristrasnosti, tačnosti i transparentnosti u svom izvještavanju, pridržavajući se uredničkih smjernica koje naglašavaju tačnost činjenica, provjeru izvora i uravnoteženu reprezentaciju stavova.

Sve u svemu, kredibilni mediji doprinose kvalitetnijem i konstruktivnijem društvenom dijalogu zbog čega imaju snažan uticaj na formiranje javnog mnjenje o važnim društvenim pitanjima.

Ipak da bi se procijenila vjerodostojnost medija, neophodno je provesti detaljnu analizu. Provjera vjerodostojnosti medija započinje analizom istorije i reputacije medija. To znači da je potrebno sagledati istorijsku ulogu, značaj i ugled koji je neki mediji imao u određenoj društvenoj zajednici. Očekivano je da će neka medijska kuća sa dugom istorijom i reputacijom u zajednici imati veći značaj i kredibilitet u odnosu na neki online portal koji se tek pojavio na medijskoj sceni. Takođe stavovi stručne javnosti su jako važni prlikom procjene važnosti i reputacije određenog medija. Zatim, analiza vlasničke strukture medija je birna s obzirom da se na taj način mogu otkriti moguće pristrasnosti ili interesi koji utiču na uređivačku politiku i sadržaje koje mediji objavljuje. Prema tome analiza objavljenih sadržaja kao i njihov karakter, ton i izabalansiranost takođe ukazuju na objektivnost i kredibilitet medija. Recimo često afirmativno izvještavanje o samo određenom političkom subjektu može ukazati na postojanje klijentelističkih odnosa između medija i političkih patrona, što je izraženo u BiH (Vučetić, 2019). Zatim nivo zastupljenosti raznovrsnih analitičara, eksperata i stručnih konsultanata u sadržajima koje objavljuju mediji je još jedan pokazatelj kredibiliteta. Ako se u sadržaju konstantno pojavljuju isti analitičari i stručnjaci koji tumače društveno političku svakodnevicu, to može ukazivati na to da mediji imaju specifičnu agendu i da nemaju za cilj da zadovolje javni interes, već da mediji po svojoj mjeri biraju one analitičare i stručnjake koji će interpretirati i pojasniti stvarnost na način koji odgovara interesima medija (Vučetić, 2024).

Konačno jedna od najvažnijih stvari jeste posjedovanje impresuma, koji uključuje ključne informacije o izdavaču, uredničkom timu, kontakt detalje i sl. što ukazuje na profesionalnost, transparentnost i odgovornost u radu. Ovo je posebno važno za online medije. Naime, nedostatak impresuma ili prisustvo lažnih portala je značajan problem u Bosni i Hercegovini. U istraživanju koja je se bavilo brojem online portala u BiH došlo se do rezultata da od 615 portala, čak 44% (270 portala) nema nikakav impresum, što ukazuje na nedostatak transparentnosti u pogledu vlasništva i uredničkih struktura (Osmančević, 2021). Mediji koji ne posjeduju impresum već mogu biti označeni kao problematični u smislu vjerodostojnosti i profesionalnosti. U tom smislu može se reći da je online medijska scena predstavlja najslabiju kariku modernog medijskog sistema u Bosni i Hercegovini (Turčilo, 2017). Još uvijek ne postoje nikakve regulative kojima se definišu proces pokretanja informativnog portala ili odgovornosti osobe koja ga pokreće. Prema tome online portali se često pojavljuju “preko noći” i vrlo često služe političkim interesima lokalnih političkih patrona (Vučetić, 2024). Stoga, snalaženje u modernoj digitalnoj džungli u Bosni i Hercegovini je veoma teško i zahtijeva visok nivo medijske pismenosti za pristup vjerodostojnim i pouzdanim izvorima informacija.

Nevladine organizacije i upotreba Kodeksa za štampu i online medije BiH

Kako bi do kraja profesionalno i odgovorno obavljali svoju funkciju ključno je da članovi organizacija civilnog društva (OCD) posjeduju osnovne vještne prepoznavanja negativnih medijskih sadržaja, posebno u oblastima društvene stvarnosti koje su od centralnog značaja za njihov rad. Prvi korak u tom smislu bi trebao da se odnosi na formiranje posebnog tima aktivista za svakodnevno ili povremeno praćenje medijskog izvještavanja u vezi sa fokusnim oblastima OCD. Redovan monitoring medijskih sadržaja pomaže da se identifikuju potencijalni problemi kao što su dezinformacije, pristrasnost ili neetičko izvještavanje medija.

Poznavanje Kodeksa za štampu i online medije Bosne i Hercegovine ključno je za OCD, jer on predstavlja odraz prihvaćenih profesionalnih standarda bh. novinarske i medijske zajednice. Da bi se pozabavile negativnim izveštavanjem, OCD treba da razviju određeni protokol reagovanja na uočene nepravilnosti koji je u skladu sa Kodeksom za štampu i online medije BiH.  Naime, kada se uoče određene nepravilnosti, OCD treba da ulože zvaničan pismeni prigovor redakciji medija u kojem je sporni sadržaj objavljen, tražeći ispravku, pojašnjenje ili demanti. Istovremeno, trebaju obavijestiti Sekretarijat Savjeta za štampu i online medije BiH putem e-maila ([email protected]), navodeći precizne detalje i argumentaciju o tome na koji način problematični tekst krši profesionalne standarde izvještavanja. Osim toga potrebno je dostaviti kopiju spornog teksta kako bi se ubrzao proces pregleda. Žalbe se moraju podnijeti u roku od jednog mjeseca za dnevne novine, dva mjeseca za časopise, a za online medije rok prijava traje sve dok je sporni sadržaj dostupan na web portal (Vijeće za štampu, 2024)[1]. Po prijemu, Sekretarijat kontaktira odgovarajuću redakciju kako bi zatražio pojašnjenje i pokušao da riješi problem posredovanjem. Ako se dogovor ne može postići, slučaj se proslijeđuje Žalbenoj komisiji Savjeta za štampu i online medije BiH, koja odlučuje da li je došlo do povrede Kodeksa za štampu i online medije ili nije.

Poštujući ovaj protokol OCD ne samo da mogu da doprinesu poboljšanju kvaliteta izvještavanja o temama koje su relevantne za njihov domen rada, već se u isto vrijeme pozicioniraju kao eksperti sposobni da identifikuju i reaguju na negativne pojave u medijskoj sferi. Ovaj pristup osigurava da javnost bude informisana na tačan i profesionalan način o temama koje su u sferi interesovanja određene nevladine organizacije.

U nastavku ćemo opisati nekoliko konkretnih primjera neprofesionalnog medijskog izvještavanja o temama koje mogu da se tiču organizacija civilnog društva, ali i objasniti na koji način način organizacije civilnog društva mogu/treba da reaguju u ovim i sličnim situacijama. Ovi primjeri su potpuno izmišljeni i služe samo kao ilustracija potencijalnih situacija koje mogu biti stvarne i dešavaju se na terenu.

Primjer 1: Zaštita djece i maloljetnika         

Nedavno je jedan lokalni portal objavio vijest o tragičnoj saobraćajnoj nesreći u kojoj je učestvovalo nekoliko osoba, među kojima i jedno dijete. U tekstu ne samo da je detaljno opisan incident, već su objavljene i fotografije povrijeđenog djeteta uz navođenje njegovog punog imena i prezimena. U ovom tekstu se dakle direktno identifikuje maloljetnik u nesreći, zanemarujući njihovo pravo na privatnost čime se očigledno krše članovi 15. i 18. Kodeksa za štampu i online medije Bosne i Hercegovine.

Član 15 Kodeksa[2] nalaže da će novinari i urednici izbjegavati uplitanje u nečiji privatni život, osim kada je to uplitanje u interesu javnosti. Posebna pažnja se zahtijeva pri izvještavanju o nesrećama, ličnim tragedijama, smrtnim slučajevima, pri čemu će se izbjegavati objavljivanje punog identiteta žrtve i uznemerujućih sadržaja. Takođe, u članu 18. se navodi da novinari i urednici ne smiju direktno ili indirektno identifikovati djecu mlađu od 18 godina u slučajevima kada su djeca žrtve.

Kao OCD posvećena zaštiti prava deteta, važno je u ovim situacijama, kada se uoče kršenja Kodeksa znati reagovati brzo i efikasno:

• Kontaktirati redakciju: Prvi korak je pokušati ostvariti kontakt sa odgovornim urednikom ili redakcijom kako bi se ukazalo na problematični tekst, odnosno kako bi se objasnili razlozi zbog čega je došlo do kršenja određenog člana Kodeksa (u ovom slučaju članova 15 i 18.) i zatražiti objavu ispravke.
• Kampanja podizanja svijesti: Vrlo često ovakvi medijski propusti su prilika da se organizuju radionice sa mladim medijskim profesionalcima kako bi im se objasnile prakse etičkog izveštavanja o djeci i maloljetnicima.
• Pravna podrška: U ovim situacijama važno je ponuditi pravnu podršku i smjernice pogođenom djetetu i njegovoj porodici, obezbijeđujući da su njihova prava zaštićena i poštovana u skladu sa važećim zakonima i propisima.

Preduzimajući ove korake OCD mogu igrati ključnu ulogu u promovisanju odgovornog novinarstva u svojim zajednicama.

Primjer 2: Pretpostavka nevinosti

Lokalni online portal je objavio tekst u kojem se mladić pripadnik romske nacionalne manjine proglašava krivim da je ukrao novac iz lokalnog frizerskog salona. S obzirom da se mladić proglašava krivim prije bilo kakve sudske odluke, u ovom tekstu je očigledno došlo do povrede član 16. Kodeksa za štampane i online medije Bosne i Hercegovine.

Član 16 Kodeksa za štampane i online medije[3] propisuje da se novinari i urednici moraju uzdržati od donošenja preuranjenih presuda o krivici pojedinaca optuženih za zločine prije nego što im se pravično sudi i sud donese presudu. Ovaj princip je fundamentalan za zaštitu prava pojedinaca od neopravdane klevete i obezbijeđivanje pravičnog i nepristrasnog izvještavanja. Kao OCD posvećena zaštiti prava manjina i osiguravanju fer tretmana u medijskom izvještavanju, organizacija bi mogla da reaguje na sljedeći način:

• Kontaktirati medijsku kuću: Prvi korak je svakako obraćanje odgovornom uredniku ili redakciji kako bi se ukazalo na sporni tekst odnosno argumentavno objasnilo kršenje člana 16. Potrebno je tražiti trenutnu ispravku teksta u skladu sa principom presumpcije nevinosti i uklonili svi navodi koje impliciraju krivicu prije sudskog postupka.
• Kampanja za podizanje svijesti javnosti: Ove situacije su prilika da se pokrene kampanja koja bi bila usmjerena na novinare i javnost kako bi se podigla svijest o važnosti poštovanja zakonskih principa kao što je pretpostavka nevinosti, posebno kada se stereotipno izvještava o manjinama.
• Pravna podrška: Ukoliko je moguće važno je ponuditi pravne smjernice i podršku mladiću da se izbori sa posljedicama neodgovornog medijskog izvještavanja, osiguravajući da se njegova prava poštuju tokom pravnog procesa.

Preduzimajući ove korake, OCD može da podrži etičke standarde u novinarstvu, zaštiti prava manjina i doprinese njegovanju medijskog okruženja koje poštuje pravne principe i promoviše pravdu.

Primjer 3: Neobjavljivanje demantija

Jedan od lokalnih portala nedavno je objavio priču u kojoj se navodi da u radu organizacije civilnog društva za zaštitu djece postoje određene finansijske malverzacije. U tekstu se tendenciozno manipuliše podacima kako bi se u negativnom sjetlu predstavio rad ove organizacije. Uprkos zahtjevima organizacije da portal objavi demanti u kojem se detaljno odgovara na sve optužbe iz teksta, portal je to odbio. Na ovaj način je prekršen član 10. Kodeksa za štampane i online medije Bosne i Hercegovine.

Prema članu 10 Kodeksa za štampane i online medije [4], mediji su dužni da objave demanti ako se na zahtjev oštećene strane utvrdi da su objavljene informacije neistinite, nepotpune ili netačno prikazane. Sa druge strane novinari i urednici nisu obavezni da objave demanti ako on činjenično ne opovrgava navode iz teksta na koji se demanti odnosi. Osim toga dužina demantija ne može biti veća od dužine originalnog teksta.

Kao organizacija koja je posvećena zagovaranju prava djeteta i transparentnoj komunikaciji, organizacija može da odreaguje na sljedeći način:

• Formalna žalba: Ukoliko mediji ne želi da objavi demanti potrebno je uputiti zvaničnu žalbu Savjetu za štampu i online medije u Bosni i Hercegovini, navodeći kršenje člana 10. i dajući dokaze o činjeničnoj netačnosti u objavljenom članku.
• Zahtjev za ispravkom: Važno je insitirati na objavljivanju demantija ili ispravke od strane portala da bi se ispravile dezinformacije i održala reputacija ove organizacije.
• Angažovanje pravnog savjetnika: Ukoliko se demanti ne objavi potrebno je potražiti pravni savjet kako bi se razmotrili dalji koraci.

Sprovođenjem ovih radnji, OCD može ostvariti svoja prava, ispraviti dezinformacije i ponovo potvrditi svoju posvećenost etičkim standardima i tačnom predstavljanju u medijskom izveštavanju.

Izgradnja odnosa sa medijima             

Osim reaktivnih aktivnosti koje svakako mogu doprinijeti kvalitetnijem novinarskom izvještavanju o konkretnim temama koje se tiču nevladinih organizacija podjednako je važno biti i proaktivan u stvaranju dugoročnih kvalitetnih odnosa sa medijima.

Ovaj proces započinje istraživanjem i procjenom različitih medijskih kuća kako bi se utvrdilo koje od njih redovno pokrivaju teme relevantne za rad NVO. Naime, važno je uspostaviti saradnju sa medijima koji dijele slične vrijednosti i prioritete kao nevladine organizacije jer se na taj način može unaprijediti kvantitet i kvalitet medijskog pokrivanja tema koje su u fokusu njihovog rada.

Naime, izgradnja odnosa sa ključnim medijima omogućava nevladinim organizacijama da efikasno prošire svoje ideje i dosegnu širu publiku zainteresovanu za njihov rad. Ovaj proaktivni pristup ne samo da povećava vidljivost rada organizacije, već u isto vrijeme omogućava efikasniju komunikaciju i zagovaranje unutar zajednice i šire. Razvijanje kontakata sa medijima podrazumijeva aktivno njegovanje odnosa sa novinarima i urednicima kroz doslijednu i smislenu komunikaciju. Ovaj proces znači više od osnovnog upoznavanja i pretpostavlja dugoročna ulaganja u izgradnju odnosa povjerenje između novinara i aktivista iz nevladine organizacije. To se između ostalog može postići redovnim dijeljenjem relevantnih informacija o aktuelnostima koje se tiču rada nevladine organizacije, zatim slanjem rezultata važnih istraživanja iz oblasti koje je organizacija sprovela ili koje planira da sprovede, ali i stručnih komentara iz domena rada nevladine organizacije. Na ovaj način organizacije grade imidž pouzdanog izvora informacija ali i kvalitetnih argumentovanih mišljenja, analizs i komentars o aktuelnostima iz oblasti. Pružajući ne samo kvalitetne informacije nego i analize u vezi sa njihovim oblastima stručnosti, NVO se mogu pozicionirati kao nezaobilazni autoriteti unutar medijskog okruženja, što značajno doprinosi većem kredibilitetu i uticaju nevladinih organizacija. Pružajući vrijedne informacija i analiza, NVO mogu efikasno uticati na javni diskurs i osigurati da njihove poruke i ideje budu u kvantitativnom i kvalitativnom smislu zastupljene na medijskom dnevnom redu .

Ova proaktivna medijska strategija sa jedne strane olakšava rad organizacije jer uz medijsku podršku organizacije mogu lakše da sprovode svoju misiju, organizuju aktivnosti i šire svoj uticaj. Sa druge strane veći broj kvalitetnih informacija i analiza u medijima doprinosi razvoju kvalitetnijeg novinarstva o temama koje su u fokusu nevladinih organizacija.

Proaktivno upotreba tradicionalnih i digitalnih medija

Proaktivna upotreba tradicionalnih i digitalnih medija kao i medijskih potencijala aktivista nevladinih organizacija je od suštinskog značaja za OCD kako bi efikasno proširile svoje ideje i uticale na javni diskurs. Ovo uključuje nekoliko strateških pristupa. Prvi se tiče razvoja velikog broja različitih vrsta sadržaja koji uključuje saopštenja za javnost, članke, stručne komentare, podkaste, native oglašavanje i sl. Pružajući raznolik sadržaj, OCD mogu oblikovati medijske narative i značajno povećati njihovu vidljivost i uticaj.

1. Saopštenja za javnost: Potrebno je kreirati uvjerljiva saopštenja za javnost koja najavljuju obilježavanja značajnih godišnjica, događaja ili kampanja koje je preduzela OCD. Saopštenja po pravilu treba da budu sažeta, informativna i prilagođena medijima za jednostavno objavljivanje.
2. Članci i postovi na blogu: Važno je kreirati članke i postove na blogu koji dublje analiziraju određena pitanja ili aktuelne problem i trendove iz oblasti interesovanja nevladine organizacije. Sadržaji uvijek mogu da uključe multimedijalne elemente kao što su infografike, video materijali koji vizuelno pojačavaju uticaj na publiku. Ovakvi sadržaji treba pozicioniraju OCD kao kredibilan autoritet u svojoj oblasti.
3. Podkasti: Imajući u vidu da je ne sceni ekspanzija podcasta, treba aktivno razmišljati o pokretanju seriju epizoda podkasta sa aktivistima OCD i stručnjacima koji raspravljaju o relevantnim temama. Podkasti pružaju priliku za dubinske razgovore i dijeljenje upečatljivih priča koje mogu imati snažan uticaj kod slušalaca zainteresovanih za misiju OCD.
4. Native oglašavanje: Native oglašavanje pruža mogućnost neprimjetne integracije osnovnih poruka, ideje i vrijednosti nevladine organizacije unutar novinskog teksta i medijskog diskursa. Native oglasi mogu da se koriste za isticanje određenih kampanja ili pozitivnih priča kako bi se došlo do publike na zanimljiviji nač

Upotrebom različitih formata, sadržaja i kanala distribucije, OCD mogu proaktivno da oblikuju percepciju javnosti, podstaknu razvoj svijesti i obezbijede neophodnu medijsku pažnju i podršku za svoj rad.

Zatim, druga strategija se tiče proaktivne upotrebe društvenih mreža za širenje informacija, neposrednu interakciju sa sa zainteresovanim stranama i širom publikom, kao i za promovisanje misije OCD. Ovo se može postići:

1. Široka lepeza sadržaja: Potrebno je osmisliti i kreirati široku lepezu sadržaja prilagođenu prednostima različitih digitalnih platformi. Recimo Tvitter (sadašnja platforma “X”) je efikasna za objavljivanje kratkih poruka, Facebook je idealan za duže postove dok su Instagram i TikTok korisni za vizuelni storytelling. Suština je osigurati da sadržaj bude zanimljiv, informativan i da je u skladu sa misijom i vrijednostima OCD.
2. Angažovanje u zajednici: Kako bi se ostvario što bolji rezultat neophodno je na društvenim mrežama aktivno komunicirati sa pratiocima odgovarajući na komentare, poruke i spominjanja (mentions). Važno je podstaći diskusiju o relevantnim temama kako bi se generisala što veća participacija i zajedništvo.
3. Kampanje i zagovaranje: Pokretanje kampanje na društvenim medijima doprinosi razvoju svijesti o određenim pitanjima ali u isto vrijeme postavlja temelje za zagovaranje određenih politika koje bi koristile zajednici. U tom smislu vrlo korisno je upotrebljavati hashtagove, vizuelne elemente i pozive na akciju kako bi se mobilisale pristalice da učestvuju.
4. Analitika i optimizacija: Redovno praćenje analitike društvenih medija je važno kako bi se mogli procijeniti efekti urađenih aktivnosti, identifikovati postojeći trendovi i mogle planirati buduće aktivnosti i strategije.
5. Partnerstva: Jedan od važnih preduslova proaktivnog djelovanja je intenzivna saradnja sa organizacijama koje se bave istim ili sličnim temama. Na ovaj načine se proširuje doseg i kredibilitet unutar ciljanih zajednica.

Efikasnom upotrebom društvenih mreža, OCD mogu izgraditi snažno onlajn prisustvo, angažovati se sa raznolikom publikom i pokrenuti značajne promene u skladu sa njihovom misijom i ciljevima.

Konačno, treća proaktivna strategija se tiče uspostavljanja aktivista i lidera OCD kao kredibilnih izvora informacija u sferama djelovanja nevladine organizacije. U tom smislu najvažnije je strateško izgrađivanje njihove stručnosti učešćem u podcastima i panel diskusijama, čestim pojavljivanjima u medijima, komentarisanjem aktuelnih dešavanja na društvenim mrežama i sl. Ovaj pristup ne samo da doprinosi razvoju pojedinaca kao svojevrsnih autoriteta i eksperata unutar nevladine organizacije, nego pozicionira organizaciju kao lidera sposobnog da utiče na javno mnjenje i oblikuje političku diskusiju. U tom smislu ova strategija podrazumijeva nekoliko važnih koraka

1. Odnosi sa medijima: Kao što je ranije spomenuto važno je da aktivisti njeguju kvalitetne odnose sa novinarima i medijima koji pokrivaju teme koje su u skladu sa misijom OCD. Osim toga treba svakodnevno proslijeđivati medijima kvalitetne stručne komentare i priče o aktuelnim pitanjima kako bi se osigurala vidljivost i kredibilitet aktivista.
2. Stavovi i mišljenja: Potrebno je ohrabriti aktiviste i stručnjake iz OCD da pišu komentare i daju svoja mišljenja i predlažu rješenja iz obasti svog djelovanja sa ciljem podsticanja javne debate. S tim u vezi potrebno je omogućiti da aktivisti iz OCD budu upoznati sa tim na koji način se medijski sadržaji kreiraju, konzumiraju i tumače od strane različite publike, kako bi mogli da strateški izaberu efikasne kanale komunikacije: stavovi, analize i mišljenja u novinama, intervjui na TV, video sadržaji na društvenim mrežama, kratke reakcije na platformi X i sl.
3. Panel diskusije i vebinari: Učešće na panel diskusijama, vebinarima i konferencijama na kojima predstavnici OCD mogu da predstave stavove, analize i rezultate svog rada. Na ovaj način se omogućava umrežavanje sa stakeholderima, kreatorima politika i donosiocima odluka.
4. Angažovanje influencera: Influenceri kao što su youtuberi ili tiktokeri igraju veliku ulogu u oblikovanju percepcije i promociji vrijednosti posebno kod mladih ljudi. U tom smislu saradnja sa influencerima može biti od koristi nevladinim organizacijama da lakše i efikasnije promovišu svoje ideje, ciljeve ili kampanje kako bi lakše došli do ciljane publike

Proaktivnim angažovanjem sa medijima kroz ove strategije, OCD mogu efikasno da iskoriste medijske platforme da unaprijede svoje ciljeve, podignu svijest o važnim pitanjima i dobiju podršku za svoje inicijative. Strateškim pozicioniranjem aktivista i lidera OCD kao kredibilnih izvora informacija i eksperata za određene oblasti, organizacija može efikasno uticati na percepciju javnosti, pokretati javni dijalog i zalagati se za promjene politika usmjeravajućih ih na načine koji podržavaju njenu misiju i ciljeve. Ovaj proaktivni pristup poboljšava uticaj i vidljivost OCD u unapređenju društvenih promjena i rješavanju izazova

 

Zaključak

Na kraju predložena metodologija za medijski angažman OCD u Bosni i Hercegovini naglašava da je najvažnije uspostaviti balans između reaktivnih i proaktivnih strategija kako bi OCD efikasno funkcionisale u savremenom medijatizovanom društvu. Reaktivni aspekt uključuje budno praćenje kredibilnih medijskih izvora i medijskih sadržaja kako bi se brzo identifikovala i otklonila sva kršenja profesionalnih novinarskih standarda. Cilj je zapravo ograničiti nivo kršenja Kodeksa za štampu i online medije BiH odnosno unaprijediti kvalitet sadržaja koji se objavljuju u medijima, a koji su u fokusu interesovanja nevladinih organizacija.

Nasuprot tome, proaktivni pristup se fokusira na uspostavljanje i njegovanje strateškog partnerstva sa medijima. Na ovaj način OCD mogu povećati vidljivost svojih aktivnosti, uticati na javni diskurs i oblikovati političku agendu u najširem smislu. Pozicionirajući se kao kredibilan izvor informacija i stručnih analiza, OCD mogu efikasno da se zalažu za svoje ideje ali u isto vrijeme da podstiču određene društvene promjene. Upotreba digitalnih platformi i tradicionalnih medijskih kanala omogućava OCD da šire svoje poruke, angažuju raznovrsnu publiku i promovišu informisanu građansku demokratsku participaciju.

Integracija ovih dvostrukih pristupa (reaktivnih i proaktivnih) omogućava OCD u Bosni i Hercegovini da unaprijede svoju medijsku pismenost, ojačaju kapacitete za zagovaranje i lobiranje te da doprinesu transparentnijem i demokratskom društvu. Prema tome, metodologija za medijski angažman OCD ne samo da nastoji da poboljša organizacionu efikasnost već doprinosi širim društvenim ciljevima transparentnosti i pravde. Prihvatajući reaktivnu budnost i proaktivno angažovanje, OCD mogu da igraju ključnu ulogu u unapređenju demokratskih vrijednosti i obezbjeđivanju uslova da medijske platforme služe kao odgovorni kanali za kvalitetne informacije i odgovoran javni dijalog.

 

Literatura

Celot, P. (2022). Smjernice za razvoj politike medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Vijeće Evrope, available at: https://rm.coe.int/smjernice-za-razvoj-mip-u-bih-guidelines-for-development-of-mil-bhs/1680a960ec

Hodžić, S., Petković, B., & Bašić Hrvatin, S. (2018). Medijska i informacijska pismenost u Bosni i Hercegovini: brojne inicijative civilnog sektora i nedostatak javnih politika. Sarajevo: Mediacentar. available at: https://www.media.ba/sites/default/files/medijska_i_informacijska_pismenost_u_bosni_i_hercegovini_final.pdf

Institut za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. (2019). Deklaracija o značaju medijske i informacijske pismenosti u BiH. Sarajevo: Fakultet političkih nauka.

Osmanćević, E. (2021). Mapiranje medijskih web portala u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: CPCD. Available at: https://civilnodrustvo.ba/wpcontent/uploads/2021/06/Istrazivanje_Mapiranje-medijskih-web-portala-u-BiH-1_compressed.pdf

Tajić, L. (2013). Medijska pismenost u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Internews.

Turčilo, L. (2017). Online portali u BiH: vjerodostojnost na kušnji. Sarajevo: Mediacentar. available at: https://www.media.ba/bs/mediametar/online-portali-u-bih-vjerodostojnost-na-kusnji

Turčilo, L., & Vučetić, V. (2022). Neformalna mreža za razvoj medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini: Smjernice za strateški razvoj. Sarajevo: Vijeće Evrope., available at: https://rm.coe.int/mil-network-strategic-paper-lejla-t-vuk-v/1680a922a8

Vajzović, E., Hibert, M., Turčilo, L., Vučetić, V., & Silajdžić, L. (2021). Medijska i informacijska pismenost: Dizajn učenja za digitalno doba. Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Vučetić, V. (2019). Mediji i politika na bh. način: Brak iz interesa, Sarajevo: BH novinari, dostupno na: https://bhnovinari.ba/bs/2019/12/17/mediji-i-politika-na-bh-nacin-brak-iz-interesa/

Vučetić, V. (2020). Edukacija u oblasti medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini: Aktuelni problemi i preporuke. Sarajevo: Mediacentar. available at: https://media.ba/sites/default/files/mggm-policy_vucetic_0.pdf

Vučetić, V. (2024). Challenges of the digital disinformation era in Bosnia and Herzegovina. In P. Balažič & L. Brglez (Eds.), The Mirage of Truth: Complexities and Challenges of Disinformation in the Western Balkans. Loka pri Mengšu: Centre for European Perspective. Available at: https://www.cep.si/wp-content/uploads/2024/06/CEP-Grajenje-odpornosti-druzbe_FINAL.pdf

Vukojević, B. (2021). Istraživanje kapaciteta nevladinih organizacija i udruženja građana u oblasti medijske pismenosti. Sarajevo: Bh novinari. Available at: https://bhnovinari.ba/wp-content/uploads/2020/12/Istrazivanje-o-kapacitetima-CSO-u-BiH-u-oblasti-medijske-pismenosti.pdf

[1] https://vzs.ba/kako-uloziti-prigovor/

[2] https://vzs.ba/kodeks-za-stampane-i-online-medije-bih/

[3] https://vzs.ba/kodeks-za-stampane-i-online-medije-bih/

[4] https://vzs.ba/kodeks-za-stampane-i-online-medije-bih/