Saša Leković za media.ba
Bilo koji reklamni sadržaj objavljen u medijima nije novinarstvo i trebao bi biti jasno označen kao reklama. Kada se to ne čini, krši se jedno od temeljnih etičkih načela novinarske profesije, ali i zakon.
Čini se to posve jasnim i krajnje jednostavnim, ali u praksi postoji svakodnevno varanje čitatelja, slušatelja i gledatelja kojima se kao rezultat novinarskog rada podvaljuju reklame – od neoznačavanja izravno plaćenih reklama preko prešućivanja da je neki sadržaj sponzoriran od onoga koji od njega ima koristi pa sve do toga da novinari potpisuju kao autorski tekst ono što je zapravo odrađivanje posla za nekoga tko je to platio, a nerijetko je naručiteljeva PR služba taj sadržaj i proizvela.
To nije izmišljotina nastala u BiH, Hrvatskoj ili bilo kojoj zemlji u okruženju i, nažalost, svjetski je trend u vremenu obesmišljavanja stvarnog novinarstva kao jednog od temeljnih stupova na kojima počiva osviještena i odgovorna ljudska zajednica koja teži napretku.
No u vječno „tranzicijskim“ zemljama sa kritičnim nedostatkom demokratskih standarda i javne odgovornosti, u zemljama sa malim medijskim tržištima, u zemljama gdje je potpuno uništen zdrav sustav vrijednosti (ukoliko je ikada uopće i postojao), a laž i prijevara su prije poželjan obrazac ponašanja nego alarmantna iznimka, plasman reklama raznih vrsta i oblika bez upozorenja o čemu je zapravo riječ pronalazi svoje prirodno stanište.
Ostatak teksta možete pročitati na sledećem linku: media.ba.
