Piše: Jasmina Ibrahimović
Riječ za koju donedavno većina ljudi nije ni čula, niti znala njeno značenje, u posljednje vrijeme „krasi“ naslovnice bosanskohercegovačkih medija, ali i medija regiona. Femicid.
Sada je već svima ušla u uho, no kakvo se značenje krije iza ove riječi?
Femicid je riječ kojim se opisuje čin ubijanja žena. U užem smislu se pod time podrazumijevaju ubistva kod kojih je glavni motiv mržnja prema ženama ili nastojanje da se terorom dovedu ili zadrže u podređenom položaju u odnosu za muškarce u patrijarhalnim društvima.
Sada, kada smo ustanovili šta je femicid, zaista je poražavajuće da se sve češće susreće u medijskom prostoru i bosanskohercegovačkom društvu, zar ne? Poražavajući je i podatak da je u periodu od sedam godina, od 2015. do 2022. godine, u Bosni i Hercegovini ubijeno najmanje 75 žena. Taj broj je možda i veći jer, žene često budu žrtva dugogodišnjeg fizičkog nasilja, a njihova smrt se tretira kao prirodna. Svaka druga ubijena žena žrtva je supruga ili partnera i ubijena je u njihovoj zajedničkoj kući/stanu, što ukazuje da su žene u najvećem riziku od teškog nasilja i ubistva u svom najbližem porodičnom okruženju ili intimnim vezama. No, tu crna statistika ne prestaje. Prema nezvaničnim i nepotpunim statistikama u BiH od 2017. godine skoro 70 žena ubili su njihovi trenutni ili bivši partneri. U zadnjoj godini od sedam žena koje su ubijene, dvije su ubijene pred svojom djecom, pet ih je ubijeno u svom domu, jedna na radnom mjestu i jedna u kući u kojoj se sakrivala od svog ubice. Od 2017. godine skoro 70 muškaraca je ubilo skoro 70 žena.
Budući da zvanična statistika za Bosnu i Hercegovinu nije potpuna, postoji ona koju je proveo UN na globalnom nivou. Prema toj statistici, ukupno 87.000 žena je ubijeno u 2017. godini. Više od polovice njih (58 posto) ili 50 hiljada ubili su intimni partneri ili drugi članovi porodice, što znači da je 137 žena širom svijeta svaki dan ubio član vlastite porodice. Više od trećine (30.000) žena ubio je sadašnji ili bivši intimni partner, odnosno neko u koga su imale povjerenja. Premda su većina žrtava ubistva muškarci, razlika je u tome što muškarci uglavnom stradaju od ruke nepoznate osobe, dok žene u najvećem broju slučajeva ubijaju njima bliski ljudi. Gotovo šest od svakih deset ubijenih žena (58 posto) u svijetu ubije intimni partner ili drugi član porodice.
(istraživanje UN https://www.unodc.org/documents/data-and-analysis/gsh/Booklet_5.pdf )
Najstrašniji čin femicida u Bosni i Hercegovini desio se u augustu prošle godine, kada je Nizamu Hećimović iz Gradačca ubio njen partner prenoseći sve to na društvenim mrežama.
”Ovo ubistvo, kasapljenje uživo je gledalo 15.000 ljudi, dok je barem još deset puta toliko življa poslije tražilo taj video. Tog dana sam bila van Bosne i Hercegovine i na pregršt upita novinara kroz poruke i e-mailove dala sam izjavu i onako u svom stilu rekla istinu o državi i ministrima, konkretno o Hurtiću i Jurišićki, koji nikad nisu primjenilii Istanbulsku konvenciju, onu istu koja je usvojena, po kojoj ni jedan zakon nije promijenjen i koju drže u ladicama. Trojki niti bilo kojoj koaliciji do dana današnjeg to nije prioritet. A to jeste jedan od 14 prioriteta za ulazak u EU ”, kazala je Rusejla Halilović, članica Komisije za ravnopravnost spolova u Gradskom vijeću Tuzla.
Nažalost, to nije bio posljednji. Nakon toga, našu državu je potreslo još femicida, ponajviše u Tuzlanskom kantonu, gdje je od ubistva Nizame Hećimović ubijeno je još pet žena.
“Imamo jako trom pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini i kada izostane pravovremena i adekvatna reakcija društva, po automatizmu to ljude ‘motiviše’ da rade loše stvari. Upozoravao sam da će nam se desiti situacija da smo oguglali na zločin. Čini mi se da se to dešava da polako za još jedno ubistvo kažemo ‘okej, još jedno ubistvo, ne tiče nas se, nije iz naše neposredne blizine i idemo dalje’, do nekog sljedećeg nesretnog slučaja i postavljam pitanje ko je sljedeći”, izjavio je sociolog Vladimir Vasić.
Mnogi će se pitati šta je onda rješenje? Kako stati u kraj ovoj ružnoj pojavi i omogućiti ženama da bez straha liježu u krevet i ustaju ujutru? Svakako, nadležni su prvi koji se moraju zauzeti za rješenje ovog problema. Međutim, potrebno je raditi i na društvenoj svijesti koja se nažalost često svodi na „Nije džaba“, „Sigurno ga je prevarila“, „Hajde ženu, al’ što ubi djecu“,… Tek kada promijenimo sebe, promijenit ćemo i druge.