Piše: Edina Rizvić
Nasilje nad ženama sve je prisutnije. To pokazuju i podaci Misije OSCE u BiH. Od 2015.godine 56 žena izgubilo život u Bosni i Hercegovini, a samo u 2021. i 2022. godini počinjeno je 19 ubistava koja se mogu kvalifikovati kao femicid. Prema njihovom istraživanju, skoro 50 posto žena u našoj zemlji doživjelo je neki oblik zlostavljanja.
Osim fizičkog ili psihičkog zlostavljanja, nad ženama se vrši i ekonomsko nasilje, a žrtve uglavnom to ne prepoznaju na vrijeme.
Šta je ekonomsko nasilje?
U patrijarhalnim društvima gdje su uloge žene i muškarca već određene, ekonomsko nasilje vrlo teško je prepoznati. Iz tog razloga, žrtve ovakvog oblika nasilja ne budu ni svjesne svega onoga što prolaze.
Da žene dobiju naknadu za svoj rad, pa čak i domaćice, na položaj žene bi se gledalo drugačije, smatra Mira Vilušić, konsultantica Udruženja HO ”Horizonti”, koja ističe da ”u svim razvijenim društvima domaćice treba da dobiju naknadu za svoj rad. Ovako je ona bezvrijedna i to što ona radi je ništa. Ima li slučajno pojave kod nas da je domaćica uzela bolovanje pa ležala?”
U istraživanju koje je provela RTV Slon upravo o temi ekonomskog nasilja, šta zapravo smatraju pod tim i da li ga znaju prepoznati, učestvovalo je 240 ispitanica starosne dobi od 18 do 65 godina.
Jedno od pitanje bilo je kreiranje budžeta, na što je najviše ispitanica odgovorilo da dijele troškove 44,3 posto, 19,3 posto da nema striktan dogovor, 15 posto ispitanica plaća većinu troškova, 10 posto ih u dogovoru sa partnerom većom platom pokriva veće troškove, a samo 7,1% kazalo je da partner plaća većinu troškova. Od 240 ispitanica, njih 10% priznalo je da traži odobrenje partnera kada nešto planira kupiti.
Ekonomski aspekt nasilja nad ženama jedan je od oblika nasilja koji je često udružen sa drugim oblicima.
“Ekonomsko nasilje, ogleda se na mnoge načine. Od tog generalnog uskraćivanja novca, stvari za svakodnevni život, do toga da se tjera na zarađivanje novca ili oduzimanja, a u nekim situacijama i da žena posuđuje novac i na te načine se provodi ovo nasilje koje može biti vrlo ozbiljno“ istakla je Fatima Bećirović, projektna koordinatorica u Gender centru FBiH.
S tim se slažu i u tuzlanskim organizacijama.
“Do prije par godine pojam ekonomskog nasilja nije bio poznat, ali danas itekako jeste. Ekonomsko nasilje je kada partner tjera ženu na rad s ciljem ostvarivanja potreba počinioca, oduzimanje zarade i slično, jer postoje razni oblici ekonomskog nasilja”, navodi Anamarija Divković, diplomirana socijalna radnica i projekat asistentica u organizaciji „Vive žene“ iz Tuzle.
Ekonomsko nasilje trpe sve žene
Jako je teško dokazati ovu vrstu nasilja, smatraju u Gender centru FBiH. To je iz razloga, kako kažu jer nema jasno vidljivih dokaza. Sigurno je da se ono može prepoznati.
„ Ukoliko joj se oduzima novac koji njoj pripada, ukoliko žena nije u prilici da može da zaradi novac, da ima dovoljno novca za njene osnovne potrebe, ukoliko je se tjera na rad samo su neki od načina kako prepoznati ekonomsko nasilje“, smatra Bećirović.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u junu 2023. broj registrovanih nezaposlenih osoba iznosio je 346.634, a od toga je 202.689 žena.
To je jedan od pokazatelja da su žene ekonomski ovisne od partnera, što je ujedno i najčešći razlog zbog kojeg žrtva ostaje u braku sa nasilnikom.
Ipak, Mira Vilušić, konsultantica Udruženja HO ”Horizonti” mišljenja je da se to može smanjiti, jer kako kaže “Smanjenje se dešava tako da se prvo podigne standard svih ljudi. S druge strane mi moramo prvo educirati i muškarce i žene kako da se komunicira i da se razbijaju predrasude tog famoznog patrijarhalnog društva koje nas ubija čekićem u glavu”.
Žene romkinje također su izložene ekonomskom nasilju, što nam pokazuje podatak Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ Tuzla koji govori o tome da se u posljednje vrijeme sve više dešava u njihovom okruženju, te da su žene primorane raditi zajedno sa suprugom, skupljati otpad i slično.
Direktorica ovog Udruženja bila je izričita kada je u pitanju broj prijava žena koje trpe ekonomsko nasilje.
„U neformalnom razgovoru prijavljuju, ali direktno nikada. To je iz razloga jer smatraju da čak i ukoliko prijave počinioca ove vrste nasilja, da on za to neće odgovarati“, navodi Indira Bajramović.
Mišljenja je da se ženama koje trpe ovaj oblik nasilja, kao i svaki drugi treba pomoći.
”Mi smo dodjeljivali sredstva, ne novčano, već smo dodjeljivali plastenike, ovce, krave, u tom smislu smo im pomagale”, naglašava direktorica Udruženja žena Romkinja ”Bolja budućnost” grada Tuzla.
A u tome se slaži i u drugim institucijama.
„Da se prvo podigne standard svih ljudi. Moramo puno edukovati i muškarce i žene. Potrebno je formirati Centar koji će u pravom smislu raditi predbračno i bračno savjetovanje. Da se ojačaju timovi u Centrima za socijalni rad, da se uvede seksualni odgoj u školama jer djeca ne znaju ono osnovno“, navodi Mira Vilušić, , konsultantica Udruženja HO ”Horizonti” Tuzla.
Ono što je sigurno, a u čemu se slažu i sagovornice, ali što je pokazalo istraživanje koje je provela RTV Slon jeste da je još uvijek nedovoljno informisanosti građana o ovoj temi. Većina ispitanica istraživanja ove medijske kuće jasno je dala do znanja da želi znati više, kao i to kako se zaštiti od različitih vrsta nasilja i kako pomoći ženama. Nadaju se, kažu sagovornice da će novije generacije smanjiti ovaj oblik nasilja, jer se nalaze u modernijem vremenu. Do tada, navode važno je konstantno podsjećati na sva prava koje žene imaju, a posebno na to da je žena koja je zaposlena jednako ekonomski neovisna žena.