Od ukupno 615 mapiranih portala koji djeluju na području Bosne i Hercegovine, 306 portala ima navedeno sjedište u Federaciji Bosne i Hercegovine. Sjedište u Republici Srpskoj imaju 94 portala, dok za 194 portala nije navedena geografska lokacija.
U Brčko Distriktu je evidentirano 11 portala, sjedište u nekoj od zemalja regiona imaju 3 portala, dok je u zemljama u kojima je značajnije prisutna BH dijaspora evidentirano ukupno 7 portala.
Očigledna je disproporcija u boju portala među bosansko-hercegovačkim entitetima. U Federaciji BiH ima trostruko više portala nego u Republici Srpskoj. Razloge te disproporcije najprije treba tražiti u razlici u broju stanovništva među entitetima. U Federaciji je više urbanih centara sa većim brojem stanovnika i brojnijim i razvijenijim tradicionalnim, ali i online medijima (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Mostar, Bihać), nego u Republici Srpskoj (Banja Luka, Bijeljina, Trebinje).
Osim toga, u Federaciji BiH je više visokoškolskih ustanova za obrazovanje novinara, nego u Republici Srpskoj. Sarajevo kao glavni grad države administrativni je, poslovni i obrazovni centar, a Fakultet političkih nauka u Sarajevu ima najdužu tradiciju i obrazovao je najviše diplomiranih novinara u Bosni i Herceovini. Sve su to razlozi koji utječu na medijsku sliku bosansko-hercegovačkih entiteta.
Od 306 portala u Federaciji Bosne i Hercegovine, više od trećine portala nalazi se u Kantonu Sarajevo, preciznije 105 portala, dok se u Tuzlanskom kantonu nalazi ukupno 50 portala. Sljedeći su Hercegovačko-neretvanski kanton sa 39 portala, Zeničko-dobojski kanton sa 36, Srednjebosanski kanton sa 31, te Unsko-sanski kanton sa ukupno 21 evidentiranim portalom.
U ostalim kantonima Federacije Bosne i Hercegovine evidentiran je značajno manji broj portala, odnosno ukupno 11 portala u Zapadnohercegovačkom, 8 portala u Kantonu 10, te 4 portala u Bosansko-podrinjskom kantonu, dok je u Posavskom kantonu evidentiran samo 1 portal. Evidentna je disproporcija u broju portala u mnogoljudnijim kantonima i njihovim urbanim centrima (Sarajevo, Tuzla, Mostar, Zenica) u odnosu na manje kantone.
Linija disproporcije podudara se sa linijom različitosti u stupnju društveno-ekonomskog razvoja između većih i manjih sredina. Zanimljivo je da u Posavskom kantonu djeluje samo 1 portal, dok ih je evidentirano nekoliko koji djeluju iz inostranstva, a imaju za ciljnu skupinu stanovnike upravo tog kantona. Uzrok tome je iseljavanje stanovništva iz Posavine, još od vremena rata. Očigledno je da Posavci u dijaspori i kroz informativno djelovanje žele održati veze sa zavičajem.
U Republici Srpskoj mapirana su 94 portala: U Banja Luci djeluje 32 portala, što je nešto više od trećine ukupnog broja. U Trebinju, kao centru istočnohercegovačkog dijela RS-a locirano je 9 portala, a u Bijeljini, kao centru sjevero-istočnog bosanskog dijela Republike Srpske, locirano je 8 portala. Ukupni broj portala smještenih u ova tri regionalna centra u Republici Srpskoj je 49, što čini više od polovine ukupnog broja portala čija je lokacija registrovana u RS (94).
S druge strane, najmanji broj portala lociran je u Istočnoj Bosni, gdje u Rudom ili području Romanije nije lociran niti jedan portal. Ovo na svoj način ilustrira neravnomjernu razvijenost različitih dijelova Republike Srpske, pa i informativno-komuikacijsku neravnopravnost.
U pet urbanih centara Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla i Zenica) mapirana je gotovo trećina od ukupnog broja portala, tačnije 197 portala. U Sarajevu su mapirana 102 portala, što je više od polovice ukupnog broja portala u 5 urbanih centara. U Banja Luci su mapirana 32 portala, u Tuzli 29, Mostaru 25 portala, te Zenici sa 9 evidentiranih portala. Dominacija brojnosti portala u urbanim centrima u odnosu na ostatak države je logična i očekivana. Mediji su karakteristično obilježje urbane kulture, i to ne samo tradicionalni, već i online mediji, pa tako i medijski web portali.
Kada je riječ o vrstama portala, istraživanje je pokazalo da je najviše lokalnih portala, čak 328, odnosno više od polovine ukupnog broja mapiranih portala. Nacionalnih web portala koji pokrivaju teritorij cijele države je 121, regionalnih je najmanje – samo 15. Ukupan broj portla opće informativnosti je 464. Interesantno je da u BiH djeluje čak 151 specijalizirani web portal, što je četvrtina od ukupnog broja portala. Očigledna je tendencija pomjeranja profilacije medijskih portala od opće informativnosti ka specijaliziranim temama. Neki od takvih portala orijentirani su ka građanskom novinarstvu, analizi medijskih sadržaja, građanski aktivizam, ali ima i onih koji promovišu otvorenu homofobiju i diskriminaciju poput portala www.antimigrant.ba.
Mapiranje web portala u Bosni i Hercegovini pokazalo je odnos profesionalnih medijskih portala sa potpunim impresumom i medija čiji su osnivači i/ili odgovorna lica nepoznati. Očekivano, bez impressuma je najveći broj portala, čak njih 270, djelimični impresum (samo pojedine podatke iz impresuma ima 178 portala, dok potpuni impresum tek nepuna trećina, odnosno 167 portala. Ovo istraživanje pokazalo je značaj transparentnosti medijskog vlasništva, bez koje nema vjerodostojnog novinarstva. Potreba za javnim objavljivanjem podataka o vlasništvu u medijima dugo je prisutna u stručnoj javnosti u Bosni i Hercegovini, ali se tek nedavno krenulo sa pripremom nacrta Zakona o transparentnosti medijskog vlasništva.
Istraživanje u cilju mapiranja medijskih web portala u Bosni i Hercegovini pokazalo je da su reklamni sadržaji zastupljeni na 490 web portala. Reklame nisu pronađene na preostalih 125 portala. Oglašavanje na web portalima jedno je od najbitnijih izvora prihoda medija, dok je svrha osnivanja pojedinih web portala upravo oglašavanje i ostvarivanje zarade od reklama.
Međutim, s obzirom na broj lokalnih medija kojima su oglašavanje i grantovi iz državnih budžeta jedini prihodi, neminovno se postavlja pitanje transparentnosti finansiranja medija iz budžeta lokalnih vlasti i transparentnost oglašavanja javnih preduzeća. Web portali koji nemaju reklame mogu biti i nezavisni mediji koji se finansiraju od donatorskih sredstava i izvedeni mediji kojima je svrha prezentacija televizije, radija ili štampe.
Ukupan broj mapiranih portala je relativno visok, profilacija i dinamika produkcije je zadovoljavajuća, ali je zabrinjavajuća netransparentnost medijskog vlasništva i uredničkih struktura, ograničenje mogućnosti komentiranja, kao i generalno stanje neuređenosti administrativno pravne oblasti osnivanja, djelovanja i rada medijskih web portala.
ZAKLJUČAK
Generalna hipoteza „U Bosni i Hercegovini djeluju brojni portali, ali njihov tačan broj nije utvrđen, ne postoji registar portala, niti je njihova djelatnost uređena“ ovim istraživanjm je potvrđena. Mapirano je 615 portala. To je do sada najpotpuniji popis portala, jer dosadašnje liste portala koje su objavljivane sadržavale su višestruko manji broj portala. No, broj od 615 portala vjerovatno nije konačan. Ukupan broj portala je vjerovatno i veći, s obzirom da postoji vjerovatnoća da nismo uspjeli locirati manje sadržajne, slabije posjećene, uglavnom lokalne portale, koji nisu prisutni na društenim mrežama i koji nisu ostvarili značajniju medijsku pozicioniranost i utjecaj. Još uvijek ne postoji registar portala, niti je njihova djelatnost uređena, izuzmu li se mehanizmi samoregulacije koji su prihvaćeni od strane stotinjak portala.
Pomoćne hipoteze također su potvrđene:
„Najveći broj portala je općeg informativnog i lokalnog karaktera, dok je broj specijaliziranih portala znatno manji“. Ova pomoćna hipoteza je dokazana. Istraživanje je pokazalo da je najviše lokalnih portala, čak 328, odnosno više od polovine ukupnog broja mapiranih portala. Nacionalnih web portala koji pokrivaju teritorij cijele države je 121, regionalnih je najmanje – samo 15. Ukupan broj portala opće informativnosti je 464. Interesantno je da u BiH djeluje čak 151 specijalizirani web portal, što je četvrtina od ukupnog broja portala. Primjetna je tendencija rasta broja tematski profiliranih portala, što je indikator razvoja tematske profiliranosti portala koji može biti uvjetovan potrebama korisnika, ko0mercijalnim razlozima, ili namjerom kultiviranja i senzibiliziranja korisnika za sadržaje specijaliziranih portala.
„Značajan broj portala nema impressum, pa stoga često nisu javno dostupni podaci o vlasničkim, a često ni uredničkim strukturama“. Dokazana je i ova pomoćna hipoteza. Očekivano, bez impressuma je najveći broj portala, čak njih 270 od ukupno 615 portala. To znači da 44% portala u našoj zemlji jednostavno – nema impresum. Netransparentnost vlasništva jedan je od najvećih problema medija u Bosni i Hercegovini, a posebno web medija. Bez transparentnosti vlasništva u medijima nema vjerodostojnog novinarstva, niti istinske demokracije u društvu. Jačanje transparentnosti medijskog vlasništva jedna je od obaveza koju Bosna i Hercegovina mora implementirati za članstvu u Evropskoj uniji. Iako je završen Nacrt Zakona o transparentnosti vlasništva u medijima, on još nije usvojen u nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine.
„Ako i postoje, impressumi su uglavnom djelomični, dok je broj potpunih impresuma (sa vidljivom vlasničkom strukturom) vrlo mali“. Istraživanje je pokazalo da je od ukupno 615 portala njih 345 ima djelimični ili potpuni impresum. Djelimični impresum (samo pojedine podatke iz impresuma) ima 178 portala, dok potpuni impresum tek nepuna trećina, odnosno 167 portala. To znači da su vlasnici i urednici gotovo trećine portala u Bosni i hercegovini svjesni važnosti objavljivanja transparentnih podataka o sebi, kao i da su spremni preuzeti vlasničku i uredničku odgovornost za djelovanje svojih portala.
„Većina portala publicira sadržaje na dnevnoj, manji broj na nedjeljnoj osnovi, ali postoje i portali koji produciraju sadržaje povremeno, čak i neredovno“. Ova pomoćna hipoteza, također je dokazana. Istraživanje je pokazalo da najveći broj portala – čak njih 490 ima dnevnu produkciju, zatim da 91 portal ima povremenu produkciju, 22 web portala – sedmičnu, a-mjesečnu samo 12 web portala. Iz ovih podataka može se zaključiti da je najveći broj portala, tačnije 80% , okrenut ka dnevnoj produkciji vijesti, a da tek 20 % portala ima mogućnost za produkciju analitičkih, osvrtarsko-komentatorskih i tematskih sadržaja, ili su jednostavno – neažurirani.
„Najčitaniji portali u BiH imaju opciju komentiranja, ali i sve više portala ukida mogućnost komentiranja tekstova“. Potvrđena je i ova hipoteza. Najčitaniji portali Klix.ba i Avaz.ba imaju mogućnosti komentiranja (iako je redakcija Dnevnog Avaza u jednom periodu bila odustala od opcije komentara za čitatelje). Mogućnost komentarisanja medijskih sadržaja na web portalima mapiranim u Bosni i Hercegovini ima 255 portala, odnosno 41 odsto, dok broj portala koji nemaju ovu mogućnost iznosi 59 odsto, odnosno 360 web portala. To je svojevrsni apsurd da portali ne dozvoljavaju komentiranje na web-u, čija je osnovna karakteristika mogućnost interakcije. To govori i o zanemarivanju ove opcije od strane uredništava, ali i neposvećenost razvoju pluralne, demokratske komunikacije u našem društvu, što je jedna od važnih funkcija medija.
„U BiH je najviše unikatnih portala, dok je broj portala „izvedenih“ iz radija, TV ili novina nešto manji“. I ova pomoćna hipoteza je potrvđena istraživanjem. U BiH postoji 462 autentičnih, unikatnih web portala, dok su 153 portala izvedena iz drugih medija: televizije, radija, štampe. Sve radio i TV stanice u BiH nemaju svoje „izvedene“ portale, kao „produženi“ medij „osnovnog“ medija. Takve radio i TV stanice zasnivaju svoj odnos na „tradicionalnim“ načinima komunikacije audio-vizualnih medija. Radio i TV stanice koje imaju svoje portale žele stvoriti odnos i sa novim generacijama medijske publike.
„Znatan broj portala prisutan je na društvenim mrežama“. Istraživanje je potvrdilo i ovu tezu, jer 582 portala imaju svoje stranice i naloge na društvenim mrežama (Facebook, Twitter, Instagram) dok 33 web portala uopće nije prisutno na webu 2.0. Prisutnost portala na društvenim mrežama govori o potrebi redakcija i uredništava za prisustvom među velikim brojem korisnika društvenih mreža i intenzivnijom interakcijom kroz komunikaciju sa korisnicima, i međusobnom komunikacijom korisnika. Stvaranje korisničkih zajednica na web-u karakteristika je online komunikacije. Zapravo je to oblik socijaliziranja novih medijskih generacija na web-u.
„Na većini portala u BiH prisutni su reklamni sadržaji, manji broj portala je bez reklama“. Ova, posljednja pomoćna hipoteza u ovom istraživanju, također je potvrđena. Reklamni sadržaji zastupljeni su na 490 web portala. Reklame nisu pronađene na preostalih 125 portala, pokazalo je istraživanje. Oko 80% vlasnika i urednika portala želi kroz reklamne sadržaje osigurati sredstva za finansiranje rada portala. S druge strane, preostalih oko 20% portala kojima su oglašavanje i grantovi iz državnih budžeta jedini prihodi, neminovno se postavlja pitanje transparentnosti finansiranja medija iz budžeta lokalnih vlasti i transparentnost oglašavanja javnih preduzeća. Portali bez reklama mogu biti i neovisni mediji koji se finansiraju od donatorskih sredstava i izvedeni mediji kojima je svrha prezentacija televizije, radija ili štampe.